Skok ni u šta; o jednoj izložbi, u četiri kratka fragmenta
1. Odnos između profesora i studenata nužno je opterećen mnogim razdjelnicama - institucionalnim, identitetskim, generacijskim. Pod na kojem komuniciraju profesor i student često stoji nahero, ne iz loših namjera, nego iz međusobnog poštovanja - osnova za iskren i plodotvoran odnos podrazumijeva svijest o vertikalnoj hijerarhiji kao preduvjetu nastavnog procesa. Poštujući tu činjenicu, pravi je užitak svjedočiti umjetničkom činu koji takvu sustavnu neravnopravnost zanemaruje smotrom bratski ujednačenih plodova duha - izložba P.S. Likovnog odjela u sklopu ovogodišnjeg Festivala UMAS bilo koju odgojno-obrazovnu barijeru radosno ostavlja po strani, stvarajući formu koja se ne dijeli, nego funkcionira kao ista duhovita priča.
2. Ako bi se morao naći zajednički nazivnik izuzetno raznorodnim segmentima izložbe P.S., bila bi to upravo duhovitost, i to u onom kantovskom smislu iznenadnog pretvaranja napetog očekivanja - ni u šta. Naravno, u ovom slučaju nije riječ o ništa, nego o šarolikom rasponu vizualnih podražaja koji na zaigran način pomažu recipijentu da se nosi s apsurdima svakodnevice. Bez obzira na estetsku heterogenost, ta radosna igra s iznevjerenim očekivanjima i ironijskim odmacima središnji je gradivni element izložbe, i pouzdan zalog njezinoj atraktivnosti i aktualnosti.
3. Radovi okupljeni u izložbi P.S. vlastite etičke postulate, ma koliko bili ironični ili oštri prema izazovima današnjeg vremena, ne žele lišiti profinjene estetske razrade - na prvi je pogled jasno da je riječ o prostoru ispunjenom lijepim, skladnim, odmjerenim i pažljivo oblikovanim eksponatima. Može zvučati banalno, ali je važno - programatska ideja određenog rada, njegova društvena i politička težina, rijetko kada ispušta iz vida želju da se taj skok ni u šta opremi i zavodljivom vizualnom popudbinom. Takva strukturirana ljepota u nekim slučajevima nalikuje marketinškoj nadgradnji, u drugima ideološkom kukavičjem jajetu, a u trećima samorazumljivom uresu, ali je cijelo vrijeme vidljiva i stvarna. Studenti i profesori Likovnog odjela UMAS-a pitanje sklada očito smatraju bitnim i podrazumijevaju kao bezinteresnu svidljivost, posebnu važnu u društvu u kojem je upravo interes središnji prioritet.
4. Izložba P.S. nije određena vidljivim konceptom, provodnom diskurzivnom linijom ili zajedničkom temom - ona je omeđena jedino istim mjestom, odnosno mjestima na kojima djeluje Umjetnička akademija, te zajedničkim vremenom, onim u kojemu autori supostoje u vrijeme stvaranja materijala. Možda izgleda malo, ali malo je dovoljno - izložba P.S. konstituira se identitetskom snagom koja je znatno uvjerljivija od pukog zbroja vlastitih sastavnica. Riječ je o događanju koje, parafrazirajući pjesnika Danijela Dragojevića, nije ni više ni manje.
Ono je naše točno.
doc. dr. sc. Matko Botić