Zadovoljstvo nam je pozvati Vas na otvorenje izložbe Između otiska, studentica Odsjeka za likovnu kulturu i likovnu umjetnost Umjetničke akademije u Splitu u srijedu, 8. svibnja 2024. godine u 19 sati u galeriji Studio 21, Velebitska 66, Split.
Izložbom će biti predstavljen dio diplomskih radova iz područja grafike studentica Ele Pitalo, Antonie Vidan i Ivone Pupačić nastalih pod mentorstvom izv. prof. art. Maje Zemunik.
Izložbu će otvoriti autorica predgovora pred. Ivana Vukušić.
Izložba se otvara u sklopu Festivala UMAS.
Radujemo se Vašem dolasku!
Iz predgovora:
Izložbom Između otiska diplomske radove u mediju grafike predstavljaju tri mlade autorice Ela Pitalo, Ivona Pupačić i Antonia Vidan. Iako tematski raznovrsni, ovi radovi ukazuju na širok raspon mogućnosti grafičkog izraza, a možemo ga pratiti od apstraktnog preko simboličkog i figurativnog pa do gotovo hiperrealističkog. Također, daju nam uvid u vrlo potentnu produkciju kolegija grafike pri Odsjeku za likovnu kulturu i likovnu umjetnost Umjetničke akademije u Splitu, a nastali su pod mentorstvom profesorice izv. prof. art. Maje Zemunik.
Ovom prilikom referirat ću se na poredbu grafike s drevnom vještinom alkemije kako je jednom prilikom to izrazila kolegica povjesničarka umjetnosti i kustosica Jasminka Babić. Ta metafora me se silno dojmila jer, doista, grafika kao medij koristeći vrlo surove materijale posjeduje moć dočarati čitav raspon zapanjujućih umjetničkih izričaja. A ono što je naročito dostojno našeg divljenja jest sama vještina ovladavanja takvim procesom.
S obzirom na to da se ovdje radi o skupu različitih, ali potpuno ravnopravnih autonomnih likovnih poetika, pribjeći su sigurnoj metodi predstavljanja po abecednom redu prezimena. Pa krenimo redom.
Ela Pitalo izlaže pet grafičkih prikaza u tehnici bakropisa. U cjelini, možemo ih sagledavati kao svojevrsni vizualni dnevnik autorice nastajao proteklih godina koji nas uvodi u njen unutarnji svijet, misaone procese i doživljaje života. Premda gotovo uvijek polazi od figuracije, Elini motivi se često stapaju u vrlo nadrealne, biomorfne oblike s mnoštvom simbolike. Naročito je dojmljiv način kojim Ela svoje introspekcije izražava i pretače u sliku. Ona, naime, motive urezuje direktno na matricu bez prethodno pripremljene skice ili kompozicije stvarajući pritom organske kolaže na granici svjesnog i simboličkog.
U tehnici bakropisa i to vrlo minucioznom metodom točkanja matrice nastale su i grafike Ivone Pupačić. Iako i ona inspiraciju crpi iz spoznajnog svijeta, motivi koje vidimo predstavljaju tek početnu impresiju koja u njoj provocira određeni asocijativni niz. Ivonu prije svega zaokuplja sadržajni aspekt slike, međutim, ovdje se ne radi o slici kao mimezisu ili reprezentaciji, već o slici kao vizualnom kodu. Poigravajući se percepcijom promatrača, u magritovskom smislu, ona uspostavlja međuodnose motiva aludirajući pritom na razna tumačenja, od promišljanja o gridu kao modernističkom amblemu, manifestaciji podsvjesnog i nesvjesnog uma do ženskog pitanja u zapadnjačkoj kulturi.
I naposljetku, u tehnici linoreza niz grafičkih listova izlaže Antonia Vidan. Ovdje je pak naglasak na grafičkom eksperimentu i njegovom potencijalu. Polazište i osnova koncepta je pojam protočnosti (mora, vode) što je rezultiralo apstraktnim prikazom naglašene vertikalnosti i plošnosti. Pojam koji inače implicira dinamičnost i nestalnost ovdje biva zamrznut, zaustavljeni fragment u vremenu. Forma nije zadana već slučajnost generira konačnu sliku. Takav istraživački pristup bez početne forme, poguravši je van sigurne zone, Antoniji je omogućio nove likovne spoznaje što je u konačnici i bio cilj, a možemo zaključiti itekako uspješan.
Kustosica Ivana Vukušić