Koncept izložbenoga ciklusa temelji se na prezentaciji predmeta svakodnevne uporabe, naizgled skromnih artefakata koji su u muzejskoj praksi često marginalizirani, premda imaju iznimnu ulogu u konstituiranju osobnih sjećanja i kolektivne memorije domicilnog i doseljenog stanovništva. Njihovim uključivanjem u muzejsku interpretaciju nastoji se valorizirati njihova emotivna, društvena i kulturna dimenzija te potaknuti kritičko promišljanje o značenju materijalne baštine svakodnevice.
Prva izložba u okviru ciklusa I mi smo (TO) imali… posvećena je kuhinji kao prostoru kuće ili stana koji je od samih početaka bio neodvojiv od intimne sfere obiteljskog života. Upravo zbog svoje funkcionalne i simboličke uloge, ali i snažne prisutnosti u sjećanjima živućih generacija, kuhinja je odabrana kao polazišna tema ovoga projekta.
Izložbeni koncept usmjeren je na rekonstrukciju osjetilnoga i ritualnoga aspekta svakodnevice – mirisa, zvukova, predmeta i ustaljenih praksi koje su obilježavale život sredinom 20. stoljeća. Kuhinja se promatra kao središnje mjesto obiteljskoga okupljanja i komunikacije, a u tradicionalnom kontekstu posebno se ističe uloga žene – domaćice, koja je bila nositeljica organizacije kućanstva i ključna figura u funkcioniranju toga prostora.
Muzejska prezentacija donosi rekonstrukciju kaštelanske kuhinje iz sredine 20. stoljeća, smještenu u Villi Niki – kući sagrađenoj 1902. godine, koja je bila nastanjena tijekom 1950-ih godina te je, iako obnovljena do danas očuvala svoj izvorni arhitektonski i ambijentalni karakter. Izbor autentičnog prostora dodatno pridonosi vjerodostojnosti interpretacije i kontekstualizaciji izloženih eksponata.
Kuhinje sredine 20. stoljeća, unatoč razlikama uvjetovanima geografskim položajem i socioekonomskim statusom njihovih korisnika, obilježavale su skromnost, funkcionalnost i intenzivan život. Većina kućanskih poslova obavljala se ručno, a predmeti koji su nekoć služili isključivo praktičnoj svrsi danas privlače pozornost svojom estetikom i dizajnom. Promatrajući ih iz suvremene perspektive, moguće je iščitati obrasce ponašanja, sustave vrijednosti i svakodnevne strategije prilagodbe koje su oblikovale život pojedinaca i obitelji u promatranom razdoblju.
U postavljanju izložbe i oblikovanju njezina vizualnog identiteta sudjelovala je studentica Odsjeka za dizajn vizualnih komunikacija Umjetničke akademije Sveučilišta u Splitu, Brigita Hrga, uz mentorstvo dr. sc. Jelene Zanchi, dipl. ing. arh. Cilj suradnje Muzeja grada Kaštela i Umjetničke akademije bio je upoznati mladoga dizajnera s procesom oblikovanja muzejske izložbe te mu omogućiti stjecanje praktičnog iskustva u specifičnom kontekstu muzejske komunikacije.
U sklopu suradnje studenticu je bilo potrebno uvesti u temeljne postavke muzeologije kao discipline informacijskih znanosti, kako bi stekla razumijevanje načina na koji materijalna svjedočanstva kulture – ponajprije muzejski predmeti (muzealije) – funkcioniraju kao nositelji značenja i komunikacijske poruke. Poseban je naglasak stavljen na shvaćanje muzealija kao dokumenata prošlih stvarnosti, koje u suvremenom kontekstu svjedoče o nekadašnjim društvenim, prostornim i funkcionalnim odnosima.
Taj „mali tim“ nastojao je, kroz muzejsku izložbu kao temeljni oblik muzejskoga komuniciranja s publikom, interpretirati i prezentirati složen odnos između prošlosti i sadašnjosti, odnosno između muzealnog i izvanmuzejskog, realnog svijeta. Autorica izložbe i dizajnerica surađivale su od samih početaka kreativnog procesa. Dizajnerici su pritom predstavljeni izložbeni prostor te okvirni izbor potencijalnoga izložbenog materijala, dok je autorica koncepcije, odnosno kustosica izložbe, polazila od jasno definirane tematske i vizualne zamisli postava.
Rezultat kontinuirane suradnje bila je razrada izložbene koncepcije i scenarija, u okviru kojih su odabrani muzejski predmeti u prostoru kuhinje grupirani prema funkciji, čime je oblikovan svojevrstan scenski prikaz svakodnevnoga života. Ostali predmeti su izloženi pojedinačno, na vizualno jasno strukturiran i interpretativno čitljiv način.
Zaključno, ovim izložbenim postavom nastoji se potaknuti aktivno sudjelovanje publike kroz promatranje, interpretaciju i prizivanje osobnih sjećanja. Kuhinja se pritom afirmira kao važan segment materijalne i nematerijalne baštine, ali i kao prostor u kojem se prelamaju individualna iskustva i kolektivna memorija zajednice.