Konzervacija-restauracija

O odsjeku:

Iako se već dugo na području Republike Hrvatske kontinuirano provode zaštitni zahvati na različitim područjima kulturne baštine, sustavnog obrazovanja konzervatorsko-restauratorske struke nije bilo. Nedostatak formalnog obrazovnog okvira struke rezultirao je popunjavanjem restauratorskih redova djelatnicima s različitim obrazovanjem, poglavito umjetničkoga predznaka. Svijest o važnosti zaštite kulturne baštine dodatno je porasla od osamostaljenja Republike Hrvatske. Strahovito razaranje i šteta koja je počinjena tijekom Domovinskog rata koja je često bila usmjerena upravo na kulturna dobra, doveli su postojeće službe zaštite kulturnih dobara do svojevrsne samospoznaje o nedostatku školovanih stručnjaka za neposredan rad na umjetninama. U takvim okolnostima, 1997. godine u Splitu i Zagrebu utemeljeni su studiji konzervacije-restauracije. Prvi put u dugogodišnjoj povijesti zaštite spomeničke baštine u Hrvatskoj se tako počinju promovirati diplomirani konzervatori-restauratori, čime se postavljaju i novi strukovni standardi.

U Splitu, visokoškolsko umjetničko obrazovanje proizašlo je iz tradicije pedagoških studija likovne i glazbene kulture u okviru prijašnjih Nastavničkih studija. Iz toga su  nastali svi današnji umjetnički studijski programi pri Umjetničkoj akademiji Sveučilišta u Splitu, pa tako i studij Konzervacije-restauracije. Iako je već u okviru studija Likovne kulture nekoliko generacija studenata dobilo diplomu profesora likovne kulture i restauracije, tek s osnutkom Umjetničke akademije nastaje Odsjek za konzervaciju-restauraciju. Njegov prvi studijski program bio je vrlo sličan konceptu studija koji i danas slijedi sličan studij u Zagrebu: Na zajedničkoj okosnici granala su se dva općenita usmjerenja: kiparski i slikarski, bez jasno naglašenog specijalističkog područja djelovanja. No, naš je Studij već u toj početnoj fazi napravio zaokret i osluškujući stvarne potrebe s terena, komparirajući ih s iskustvima obrazovanja restauratora u drugim zemljama, postavio koncept ponude različitih usmjerenja koji i danas.

Prve diplome dodijeljene su 2002. godine, a na razredbenim ispitima prijavljivao se sve veći broj zainteresiranih. Iste godine provedena je i mala reforma studijskoga programa. Već spomenuti koncept specijalističkih usmjerenja i dalje je ostao temeljno opredjeljenje studija, ali su spoznajom o nužnosti i važnosti usvajanja znanja s područja fizike, kemije, biologije i njihove laboratorijske primjene, ojačani prirodoslovni kolegiji. Godine 2004. započinju opsežne pripreme za prilagodbu studijskog programa novom bolonjskom, odnosno bodovnom sustavu studiranja. Na već postojećim temeljima načinjen je novi koncept studija zamišljen kao integrirani zajednički studij Umjetničke akademije i Fakulteta prirodoslovno-matematičkih znanosti. Kao takav, Studij 2005. godine dobiva dopusnicu za rad čime se uspješno uključio u Bolonjski proces.

U skladu s temeljnom preporukom Bolonjskog obrazovnog procesa, Odsjek uspostavlja odnose sa sličnim studijima u inozemstvu s kojima izvodi zajedničke projekte u Hrvatskoj, a zauzvrat šalje studente na semestralne specijalizacije. Istovremeno, kontinuirano razvija suradnju s institucijama  i pojedincima koji su na razne načine uključeni u zaštitu kulturne baštine i koji predstavljaju važnu sponu između obrazovnog procesa i konkretne primjene njegovih rezultata na spomenicima. Takav pristup, gdje je uz teoretska znanja omogućen i izravan dodir s konkretnim zadacima zaštite, daju u konačnici balansirani odnos znanja, vještina i sposobnosti koji našim diplomiranim konzervatorima-restauratorima jamči brz prelazak sa studija na izvršni sustav zaštite različitih vidova kulturne baštine.

Odsjek nudi pet specijalističkih usmjerenja. To su: konzervacija-restauracija štafelajnih slika i polikromiranog drva, konzervacija-restauracija kamena, konzervacija-restauracija zidnih slika i mozaika, konzervacija-restauracija metala i konzervacija-restauracija arheološke baštine. Studenti na prvoj godini prate nastavu iz svih pet specijalističkih usmjerenja, na drugoj biraju dvije specijalizacije, a na trećoj se godini opredjeljuju za jednu od njih. Narednih šest semestara prolaze koncentriranu teorijsku i praktičnu nastavu iz odabranog područja specijalizacije. Na petoj studijskoj godini pristupaju izradi magistarskog stručnog rada.

KONZERVACIJA-RESTAURACIJA ŠTAFELAJNIH SLIKA I POLIKROMIRANOG DRVA

Radionicu za konzerviranje-restauriranje štafelajnih slika i polikromiranog drva vode Lara Aranza, izv. prof., Jurica Matijević, izv. prof., i Sagita Mirjam Sunara, doc. U izvođenju nastave na ovoj specijalizaciji angažirano je troje vanjskih suradnika: Lana Kekez, pred., Žana Matulić Bilač, izv. prof. i Jelena Zagora, stručni suradnik.

Studenti koji su se opredijelili za ovu specijalizaciju na trećoj godini rade na polikromiranim drvenim predmetima: skulpturama, reljefima, relikvijarima, svijećnjacima… Četvrta je godina posvećena štafelajnim slikama, prvenstveno onima na platnu i drvu. Kroz praktičan rad na umjetninama studenti razvijaju senzibilitet za očuvanje baštine i usavršavaju svoje vještine. Teorijska znanja usvajaju kroz tematska predavanja voditelja specijalizacije i gostujućih nastavnika. Ovo je specijalističko usmjerenje, naime, uspostavilo plodnu suradnju s Institutom za konzervatorsko-restauratorska istraživanja Sveučilišta primijenjenih znanosti u Kölnu. Studenti se kroz nastavu upoznaju s različitim materijalima i metodama koji se koriste u konzerviranju-restauriranju slika i polikromiranog drva, razvijajući svijest o tome da način na koji se oni koriste ne smije biti stvar rutine, već mora proizlaziti iz dubinskog poznavanja građe umjetnine i prirode njezinih oštećenja.

Peta studijska godina rezervirana je za izradu magistarskog stručnog rada. Od studenata se očekuje da samostalno restauriraju jednu umjetninu. Hoće li to biti slika ili skulptura, na njima je da odluče. Dokumentaciju konzervatorsko-restauratorskog zahvata trebaju proširiti povijesnoumjetničkom studijom ili tehničkom analizom umjetnine. Ispitivanja obavljaju u suradnji s dr. sc. Ivicom Ljubenkovom, voditeljem UMAS-ovog Laboratorija za istraživanja u konzervaciji-restauraciji, i mag. Franom Mihanovićem, voditeljem UMAS-ovog Laboratorija za radiografiju. Nekoliko istraživačkih projekata realizirano je u suradnji s laboratorijem Hrvatskog restauratorskog zavoda u Zagrebu, a uspostavljena je i suradnja s laboratorijem Metris u Puli. Osim cjelovitog konzervatorsko-restauratorskog zahvata, studenti kao temu magistarskog stručnog rada mogu odabrati izradu povijesno vjerne kopije slike ili skulpture; takvi su projekti prilika da prodube svoje znanje o tradicionalnim materijalima i pobliže upoznaju rad starih majstora.

Najveći dio posla studenti obavljaju u radionici za konzerviranje-restauriranje štafelajnih slika i polikromiranog drva Umjetničke akademije u Splitu. Prvih godina nakon osnivanja studija konzervacije-restauracije, nastava iz ove specijalizacije bila je organizirana u restauratorskoj radionici Konzervatorskog odjela u Splitu. Zahvaljujući toj okolnosti, studenti su, uz mentorstvo Žane Matulić Bilač, imali priliku raditi na iznimno vrijednim kulturnim dobrima, poput slika iz splitske katedrale ili onih iz trogirske Pinakoteke. Godine 1999. formirana je pri Umjetničkoj akademiji radionica za konzerviranje-restauriranje polikromiranog drva, a početkom ak. god. 2001./2002. i radionica za štafelajne slike. Dvije su radionice nekoliko godina djelovale u potkrovlju zgrade Rektorata, u vrlo skromnim uvjetima, a sredinom 2000-ih preseljene su na sadašnju lokaciju, u zgradu bivše vojarne na sjeveru Kampusa. Premda su radni uvjeti još uvijek daleko od idealnih, u dvjema je radionicama do sada restaurirano stotinjak umjetnina, različitih po likovnoj kvaliteti, građi i stupnju oštećenja. Konzervatorsko-restauratorske radove na umjetninama vodili su Jurica Matijević, Larisa Aranza, Sagita Mirjam Sunara i Lana Kekez.

Restaurirane umjetnine potječu uglavnom iz sakralnih zbirki; iz Trogira, Kaštela, Muća, Splita, Poljica, Brača, Korčule, Dubrovnika… Nastale su u širokom vremenskom rasponu od 16. do 20. stoljeća. Treba naglasiti da se često radilo o jako oštećenim umjetninama. Zbog svoje skromne likovne kvalitete nisu privlačile pažnju vlasnika i konzervatora pa su godinama bile prepuštene propadanju. Za neke od njih obrada u našoj radionici značila je spas od potpunog uništenja. O tome svjedoče opsežne dokumentacije pohranjene u radioničkom arhivu, knjižnici Umjetničke akademije i arhivima nadležnih konzervatorskih odjela. Te dokumentacije trajno stoje na raspolaganju studentima, ali i istraživačima.

Veliki se napor ulaže u približavanje rada ove radionice vlasnicima umjetnina i široj javnosti. Studenti drže javna predavanja o svojim projektima, a o iskustvu studiranja i učenju kroz rad na kulturnim dobrima pišu na blogu Stažiranje među umjetninama. Kroz posjete velikim izložbama i restauratorskim radionicama u Zagrebu, studijska putovanja u Italiju (Firenca, Venecija, sajam restauracije u Ferrari) i posjete studijskim programima u Kölnu, Antwerpenu i Bruxelesu, studenti su imali mogućnost upoznati različite metodologije konzerviranja-restauriranja štafelajnih slika i polikromiranog drva. Svake godine krajem ljeta mogu sudjelovati u Međunarodnoj restauratorskoj radionici Lopud (International Conservation Workshop Lopud), u sklopu koje se od propadanja spašava vrijedna sakralna baština toga otoka. Lopudska radionica ne nudi samo priliku za učenje i “brušenje” praktičnih vještina; tu se sklapaju prijateljstva i uspostavljaju profesionalni kontakti.

STAFELAJNO2_webUMAS

KONZERVACIJA-RESTAURACIJA KAMENA

Radionicu za konzerviranje-restauriranje kamena vode Ivo Donelli, izv. prof., i Siniša Bizjak, doc. U izvođenju nastave na ovoj specijalizaciji angažirano je dvoje vanjskih suradnika: dr. sc. Vinka Marinković, as., i Marin Barišić, doc.

Kamen je, osobito na području južne Hrvatske, stoljećima bio glavni građevni materijal. Dovoljno je sjetiti se antičkih prijestolnica Salone i Narone, palače cara Dioklecijana, Trogira, Šibenika, Zadra i Dubrovnika. Premda je kamen simbol dugovječnosti i otpornosti, riječ je o materijalu koji je, kao i sve drugo u prirodi, podložan propadanju. Zbog toga se danas, kada je u pitanju obnova spomeničke baštine, osjeća akutna potreba za izvornim kamenim materijalom, poznavanjem tradicionalnih načina njegove obrade te suvremenih metoda njegova očuvanja i obnove. To su bili dovoljni razlozi da se pri Umjetničkoj akademiji Sveučilišta u Splitu 1997. godine osnuje specijalističko usmjerenje za konzervaciju-restauraciju kamena.

Tijekom studija studenti ovladavaju osnovnim načelima konzerviranja i restauriranja kamena, uključujući povijesni, etički i profesionalni kodeks struke. Osobita se pozornost posvećuje upoznavanju geoloških vrsta kamena, uzroka njegovog propadanja te tradicionalnih i suvremenih metoda njegove obrade i obnove. Kroz predavanja i praktičan rad na umjetninama, studenti usvajaju znanje o povijesti tehnologija materijala koji su se koristili, i koriste, u konzervaciji-restauraciji kamena, kao i o metodološko-tehničkihm načelima dokumentiranja konzervatorsko-restauratorskih zahvata. Studenti imaju mogućnost primjene najdjelotvornijih izvršnih tehnika i materijala u zaštiti kamene spomeničke baštine.

Specijalističko usmjerenje za konzervaciju-restauraciju kamena uspostavilo je suradnju s brojnim institucijama iz Hrvatske i inozemstva: konzervatorski odjeli Ministarstva kulture, Hrvatski restauratorski zavod, Muzej grada Splita, Arheološki muzej u Splitu, Muzej hrvatskih arheoloških spomenika, Galerija Meštrović, Muzej grada Umaga, Muzej Staroga Grada – Hvar, Muzej grada Kaštela, Arheološki muzej u Zadru, Muzej grada Šibenika, Pomorski muzej u Rijeci, Arheološki muzej Istre – Pula, Arheološki muzej u Zagrebu, Muzej grada Knina, Muzej grada Dubrovnika, Muzej grada Siska, Arheološka zbirka franjevačkog samostana u Livnu, Arheološki muzej Narona – Vid, Muzej cetinske krajine – Sinj, Muzej grada Skoplja (Makedonija), Institut Catalá d`Arqueologia Clássica (Španjolska), Universitat Autónoma de Barcelona (Španjolska) te Ashmolean Museum Oxford (Engleska).

KAMEN_webUMAS

KONZERVACIJA-RESTAURACIJA ZIDNIH SLIKA I MOZAIKA

Radionicu za konzerviranje-restauriranje zidnih slika i mozaika vode Krešimir Bosnić, pred., i Nikola Radošević, pred. U izvođenju nastave na ovoj specijalizaciji angažirano je dvoje vanjskih suradnika: dr. sc. Branko Matulić, red. prof., i mr. art. Antonija Gluhan, v. as.

Brojni spomenici zidnoga slikarstvu i mozaika na području južne Hrvatske i nužnost njihove zaštite bili su dovoljan razlog pokretanja specijalističkog školovanje iz ovog područja. Cilj je Studija, kroz nastavni plan i program, osposobiti studente da se nakon diplome uključe u zajednicu djelatnih konzervatora-restauratora te da kroz daljnji rad i usavršavanje postupno postanu samostalni stručnjaci. Dugoročni ciljevi Studija su učinkovito i stručno istraživanje, preventivno djelovanje, izravni zaštitni zahvati i  znanstveni napredak struke. Intencija je studente, na pojedinačnim primjerima i s raspoloživom opremom, uvesti u problematiku struke.

Usmjerenje posjeduje vlastiti  radionički prostor, opremljen osnovnom opremom za izvođenje manjih zahvata na zidnim slikama i mozaicima te na stucco žbukama. Veliki dio nastave izvodi se izravno na spomenicima i vezan je uz terenski rad, a činjenica da se glavnina praktične nastave odvija u suradnji s Hrvatskim restauratorskim zavodom, ogromna je organizacijska prednost ovoga Studija, budući da se tako, vrlo rano, na kontroliran i istodobno izravan način, studenta uvodi u cjelovit proces zaštite.

Na ovome je usmjerenju do sada realizirano nekoliko desetaka konzervatorsko-restauratorskih samostalnih ili kolaborativnih projekata zaštite zidnih slika i mozaika, uz izvrsnu suradnju s ostalim kolegama s Odsjeka za konzervaciju-restauraciju te stručnjacima Hrvatskog restauratorskog zavoda i, osobito, Konzervatorskog odjela u Splitu.

KONZERVACIJA-RESTAURACIJA METALA

Radionicu za konzerviranje-restauriranje metala vodi Filip Rogošić, v. pred. U izvođenju nastave na ovoj specijalizaciji angažiran je Marin Kelava, stručni suradnik.

Bogatstvo hrvatske kulturne baštine izuzetnim djelima umjetničkog i zanatskog stvaralaštva na području liturgijskog zlatarstva, ali i brojnost svjetovnih, tehničkih i etnografskih spomenika kulture izrađenih od plemenitih i neplemenitih kovina te, nadasve, potreba za njihovom stručnom zaštitom – sve su to čimbenici koji su ponukali Umjetničku akademiju Sveučilišta u Splitu da formira specijalističko usmjerenje za konzervaciju-restauraciju metala. Specijalizacija je pokrenuta 1997. godine, no zaživjela je tek 2011. godine, usvajanjem novog studijskog programa. Danas djeluje kao jedna od pet petogodišnjih specijalizacija Odsjeka za konzervaciju-restauraciju.

Specijalizacija iz konzervacije-restauracije metala interdisciplinarnog je karaktera. Radi se na predmetima koji su djelomično ili u cijelosti izrađeni od metala, ali i na drugim materijalima (plastika, bjelokost, staklo…). Osim liturgijskih predmeta, objekata likovne i primijenjene umjetnosti, oružja, oklopa te predmeta iz područja tehnike i znanosti, studenti stječu uvid u tehnologiju i konzervaciju-restauraciju organskih i anorganskih materijala: kože, kostiju, minerala, plastičnih masa, keramike i stakla. Prepoznavanje i prosuđivanje oštećenja, povijesnoumjetnička i prirodoznanstvena istraživanja, razvoj prikladnih konzervatorsko-restauratorskih koncepata i njihova primjena uz pomoć suvremenih metoda i materijala, ciljevi su ovoga usmjerenja. Objekti se ne prosuđuju i ne obrađuju samo na temelju umjetničke vrijednosti; u obzir se također uzima njihova povijesna i društvena vrijednost. U prvome je planu znanstveni pristup materijalu, njegovim svojstvima i promjenama.

Studenti se tijekom studija suočavaju s realnim konzervatorskim i restauratorskim problemima. Savladavaju ih uz mentorski nadzor i vježbu, primjenjujući rješenja na kulturnim dobrima koja se obrađuju u radionici. Velika se važnost pridaje dokumentiranju stanja objekata, njihova izgleda i primijenjenih konzervatorsko-restauratorskih mjera. Teme vezane uz preventivnu konzervaciju i muzeologiju upotpunjuju bogati program ovog specijalističkog usmjerenja. U svrhu produljenja trajnosti konzervatorsko-restauratorskih mjera i smanjenja dugoročnih rizika, osobita se pažnja pridaje mikroklimatskim uvjetima izlaganja i pohrane predmeta, zaštiti i prezentaciji zbirke te pakiranju, skladištenju i transportiranju umjetnina.

Uz sve navedeno, studenti se kroz nastavu upoznaju sa suvremenom stručnom literaturom, kao i sa primjerima konzervatorsko-restauratorskih radova na metalu u Hrvatskoj i svijetu.

METAL_webUMAS

KONZERVACIJA-RESTAURACIJA ARHEOLOŠKE BAŠTINE

Radionicu za konzerviranje-restauriranje arheološke baštine vode dr. sc. Miona Miliša, doc., i Tea Katunarić, v. pred.

Umjetnička akademija u Splitu je jedina sveučilišna institucija u Hrvatskoj koja obrazuje studente za interdisciplinarno područje konzervacije-restauracije arheološke baštine. Od samog utemeljenja Studija predavali su se uvodni kolegiji iz konzervacije- restauracije arheološke baštine, a godine 2012. pokrenuta je petogodišnja specijalizacija. Njezin je program sukladan s programima svjetskih sveučilišta, instituta i restauratorskih radionica, što studentima omogućuje međusveučilišnu i međuinstitucionalnu razmjenu kako bi stekli nova znanja i iskustava.

Studenti se kroz teoretsku i praktičnu nastavu usavršavaju u najsuvremenijim metodama konzervacije, restauracije, dokumentacije te trajne pohrane i izlaganja predmeta od organskih i anorganskih materijala, kao i kopnenih i podvodnih arheoloških nalazišta. Nastava se održava u radionici za konzervaciju-restauraciju arheološke baštine te u laboratorijima i ostalim radionicama Odsjeka za konzervaciju i restauraciju, na arheološkim lokalitetima te u specijaliziranim restauratorskim radionicama s kojima ovo specijalističko usmjerenje surađuje.

Suradnja je uspostavljena s ovim ustanovama: Centre national de la recherche scientifique – Centre Camille Jullian (Francuska), Muzej grada Umaga, Muzej antičkog stakla u Zadru, Center for Maritim Archaeology and Conservation of the Texas AM Universty, Program in Nautical Archaeology (SAD) i Odjel za arheologiju Sveučilišta u Zadru. Studenti aktivno sudjeluju u izvannastavnim aktivnostima kao što su godišnje konferencije studija konzervacije-restauracije te u edukativnim radionicama i manifestacijama eksperimentalne arheologije “Dani antičke Sepomaie – živi muzej u Umagu”.

Odsjek za konzervaciju-restauraciju nositelj je više projekata: konzervacije-restauracije nalaza s potopljene venecijanske galije kod Gnalića u suradnji sa Sveučilištem u Zadru, Odjelom za arheologiju i Center for Maritim Archaeology and Conservation, TAMU (od 2011. g.); podvodnog arheološkog istraživanja te konzervacije-restauracije nalaza s antičkog brodoloma Stanići-Čelina (od 2010. g.); podvodnog istraživanja rimskog ribnjaka u Katoru kod Umaga u suradnji s Muzejom grada Umaga i Centre Camille Jullian (od 2008. g.); podvodnog arheološkog pregleda terena te konzervacije-restauracije arheoloških nalaza iz uvale grada Visa (od 2010. g.) te uvale grada Starog Grada na otoku Hvaru (od 2008. g.); kopnenog i podvodnog arheološkog istraživanja te konzervacije-restauracije arheoloških nalaza iz vile maritime u Sv. Ivanu kod Umaga (od 2008. g.).

Predstojnica:

Nastavno osoblje:

  • izv. prof. Lara Aranza, doc. Siniša Bizjak, pred. Krešimir Bosnić, izv. prof. dr. art. Mladen Čulić, izv. prof. Ivo Donelli, v. pred. mr. sc. Katarina Hraste, izv. prof. Jurica Matijević, doc. dr. sc.Miona Miliša, pred. Nikola Radošević, v. pred. Filip Rogošić, doc. dr. sc. Sagita Mirjam Sunara

Nastavnici sa drugih odsjeka:

  • pred. Doroti Brajnov Botić, v. pred. Dragan Dužević,v. pred. Barabara Gaj, pred. Toni Horvatić, v. pred. Joška Tea Katunarić Kirjakov, viš. pred. dr. sc. Danijela Matetić Poljak, v. pred. dr. sc. Ita Prančević Borovac, pred. Duško Violić

Suradnici:

  • doc. Marin Barišić, pred. Joško Ćurković, v. pred. Anita Gamulin, v. as. mr. art. Antonija Gluhan, doc. Robert Jozić, pred. Lana Kekez, str. sur. MarinKelava, as. dr. sc. Vinka Marinković, red. prof. dr. sc. Branko Matulić, izv. prof. Žana Matulić Bilač, v. pred.Frane Mihanović, doc.dr. sc. Goran Nikšić, v. pred. mr. art. Mirta Pavić,v. pred. Ivana Svedružić Šeparović. pred. dr. sc. Sandra Šustić, str. sur. Jelena Tomasović Grbić, str. sur. Jelena Zagora

Suradnici s Prirodoslovnog-matematičkog fakulteta u Splitu:

  • poslijedoktorand dr. sc. Ivana Anđelić,red. prof. dr. sc. Nada Bezić, doc. dr. sc. Viljemka Bučević Popović, doc. dr. sc. Marijo Buzuk, v. lab. Stipe Čubelić, str. sur. dr. sc. Marijan Krstić,doc. dr. sc. Bernarda Lovrinčević, doc. dr. sc. Ivica Ljubenkov, str. sur. dr. sc. Marijana Mijaković, doc. dr. sc. Renata Odžak, doc. dr. sc. Stjepan Orhanović, red. prof. dr. sc. (T) Maja Pavela Vrančić, doc. dr. sc. Elma Vuko,v. as. dr. sc. Nenad Vuletić, v. lab. Ines Tomić, red. prof. dr. sc. (T) Jelica Zelić

Studijski program

Integrirani studijski program

  • Trajanje: 10 semestara, 300 ECTS
  • Uvjeti za upis: položena državna matura (razina B) i položen prijamni ispit
  • Stečeni naziv: Magistar/magistra konzervacije-restauracije

Odsjek nudi pet specijalističkih usmjerenja. To su: konzervacija-restauracija štafelajnih slika i polikromiranog drva, konzervacija-restauracija kamena, konzervacija-restauracija zidnih slika i mozaika, konzervacija-restauracija metala i konzervacija-restauracija arheološke baštine. Studenti na prvoj godini prate nastavu iz svih pet specijalističkih usmjerenja, na drugoj biraju dvije specijalizacije, a na trećoj se godini opredjeljuju za jednu od njih. Narednih šest semestara prolaze koncentriranu teorijsku i praktičnu nastavu iz odabranog područja specijalizacije. Na petoj studijskoj godini pristupaju izradi magistarskog stručnog rada.

Magistar/magistrica konzervacije-restauracije osposobljen/a je za djelatnost u području konzervacije-restauracije umjetnina, i to za specijalistička polja konzervacije-restauracije štafelajnih slika i polikromiranog drva, kamena, zidnih slika i mozaika, metala ili arheološke baštine. Može se zaposliti u konzervatorsko-restauratorskim radionicama, državnim ili privatnim. Također se može zaposliti u muzejima i galerijama koje imaju vlastite konzervatorsko-restauratorske radionice. Širok spektar teorijskih i praktičnih znanja usvojenih tijekom studija omogućava zapošljavanje u urbanističkim i konzervatorskim odjelima te u kulturnim i društvenim institucijama. Novostvorena zakonska regulativa omogućava diplomiranim konzervatorima-restauratorima samostalno pokretanje vlastitih radionica, a sve veća javna i privatna ulaganja u zaštitu kulturne baštine stvaraju povoljnu klimu za djelovanje diplomiranih konzervatora/ica-restauratora/ica u struci.

Ovaj studij je integrirani pri čemu su preddiplomski i diplomski segmenti studija objedinjeni u jedan jedinstveni kontinuirani studij u trajanju od pet godina.